What They Saw, Changed THEM.

I was suddenly inspired to write about Saint Jacinta Marto, one of my favorite saints who was only nine years old when she died. In those nine short years, extraordinary things happened to her. Not all are familiar with the Fatima message, although many souls even outside of the Catholic Church have at least heard the name tossed around. Fatima is the MOST sensational message given to the world through three shepherd children by the most Blessed Virgin Mary in the year 1917 (including the 1929 apparition and various other visions given to Sister Lucia after the death of her two cousins). I write about Fatima a lot, but today I just want to share my love for one of those three children chosen by Our Lady.

One of the visions Jacinta had (along with Lucia and Francisco) was that of hell. I often try to place myself in their shoes and imagine being as young as they were and seeing such a place. While I was in the Carmel, a very lively Italian priest came and preached a retreat for the nuns and brought this subject up; he pin-pointed the fact that nobody likes to talk about hell and how such things should not be discussed in front of young children, as to not “frighten them”. However, he talked about the lives that these children lived before seeing hell, and what happened to them afterwards. They were not bad children in anyway, but before her death, Jacinta always talked about how she wished she could save people from going there by offering to the Immaculate Heart of Mary, every possible sacrifice.

This vision of hell did frighten these children, but they became fervent and zealous souls who at such a tender age wanted nothing more than to console the Sacred Heart of Jesus and the Immaculate Heart of Mary, and lead virtuous lives. That’s right, seeing hell did more than scare them, it made them want to live perfect lives. These young children started offering small sacrifices to Our Lady such as choosing the food they didn’t like to eat or giving their food to the poor and choosing not to eat. They even wore a tight cord around their waist that was uncomfortable “for sinners”; Our Lady was pleased with this sacrifice, but she asked them to stop wearing the cord “when they sleep” but obviously this form of penance united with their great love for God makes one marvel. I don’t know about you, but those types of personal hardships are hard to do even for an adult. Something as horrific as a vision of hell had made these children lead a more perfect life; now Jacinta and Francisco bear the title of Saint before their names. They also took virtue outside of themselves and didn’t live virtuos lives for their own salvation, but for souls!

I simply want to end this with what incredible events followed little Jacinta’s short life. She knew she was going to die alone and that in itself terrified her. She wanted to offer it for Our Lady to save as many souls as possible from going to hell, and she was right.  She told this to her doctor on her deathbed when she knew her time of death was approaching. He didn’t believe her and when he came back later, she was already gone. Jacinta died without her parents, Lucia or Francisco by her side; she also died without the sacraments. When her body was carried into the Lisbon Church, the church bells (which under Portugal law were not allowed to be rung at the time) rang while no one was at the ropes, and the tower door was locked. It was thought they were rung by the angels. Jacinta died in the year of 1920 and when her body was exhumed for the first time in 1935, it was found perfectly intact.

She said Her Immaculate Heart would be your refuge and way to lead you to God. Don’t you love that? Her Heart is so good; how I love it! Saint Jacinta Marto

6 thoughts on “What They Saw, Changed THEM.

  1. Hi Darlin! Here is something you may not know. In one of the little books we sold on Jacinta, she is quoted to have said: “Oh, if only I had a medal with the Sweet Heart of Jesus on one side and the Sweet Heart of Mary on the other side.” Well, that is the very medal I wear. It is the official medal of the “Slaves of the Immaculate Heart of Mary,” founded by Father Leonary J. Feeney in 1949. His intention was to tie his order to everything about Fatima with everything about St. Louis de Montfort who wanted all to be Slaves of Mary. That is why he named his order as he did. So, little Jacinta, there is in existence today a medal, and not only a medal, but a whole religious order dedicated to Fatima and Holy Slavery.

    1. I love that, and I did not know that! Learning something new everyday:) I am so glad to hear of orders dedicated to Her message. I think something we have yet to see is Fatima smothered in Our Lady’s order of Carmel, that’s the goal!

  2. Love this post. God bless you sister THANKS !“Life is short and death is sure
    The hour of death remains obscure.
    A soul you have, and only one,
    if that be lost, all hope is gone.
    Waste not time, while time shall last;
    for after death ’tis ever past.
    All-seeing God, your Judge will be,
    and Heaven or Hell your destiny.
    All earthly things will speed away,
    Eternity, alone, will stay.” 🌹 Memento Mori 💀
    Look at the picture closely, for it could be you on the death bed! It could be any one of us! In French, the top half reads, “Death of the just.” The bottom half reads, “Death of the sinner.” The just man is being taken into Heaven with the Last Rites, with Jesus and Mary awaiting. His friends and family kneel by the bedside lamenting. He is at peace and faces Heaven. The man who dies in his sins is not at peace! He willingly turns away from the light of Christ and pushes away God. His guardian angel flees back to Heaven, and he lets demons drag him down to hell, as the priest exorcises the room. His friends and family fled from the bed side in horror. Remember, “All we have to decide is what to do with the time that is given us.” – J.R.R. Tolkien
    Da bismo imali mir u srcu, trebamo više razgovarati s Isusom, a manje s ljudima.

    — Sv. Majka Terezija

    Today is a Rogation Day! What are the Rogation days?! We commemorate the Rogation Days, traditional days of prayer, and formerly fasting, which take place every year on April 25th and the three days preceding the feast of the Ascension, the former being known as the Major Rogation and the latter as the Minor Rogations. The word “rogation” has its origins in the Latin word “rogare”, which means to supplicate or ask, and the purpose of the Days is to beg God for His mercy, to turn away His anger, and to ask Him to bless the fruits of the earth while protecting us from natural disasters.

    All the Rogation Days consist of a procession followed by a Rogation Mass. The procession, which traditionally moved around the territorial borders of the parish, includes the blessing of the fields and other natural features of the landscape during the recitation of the Litany of the Saints.
    The Major Rogation day falls on the feast of St Mark, April 25th each year. If this falls during the Easter Octave, the feast of St Mark is moved, however, the Rogation day is still observed. ⚜️

    DRUGO ČITANJE:
    Marko Marulić, Pjesma o pouci Gospodina našega Isusa Krista obješenog na križu,(Hrvatski latinisti, Zagreb 1969, L 250-252)

    Kršćanin pita. Krist odgovara

    Kršćanin: Višnji Bože, zašto si uzeo na sebe smrtno tijelo i zašto, spustivši se s nebeskih dvora, živiš na zemlji?
    Krist: Zato da bi zemaljski čovjek, kojega je zavela bludnja, preko mene naučio da ravnim putem ide put neba.
    Kršćanin: Što te je, premda si uvijek bio daleko od svake krivnje, nagnalo da dobrovoljno trpiš kazne i smrt?
    Krist: Ljubav prema čovjeku, da bi njega, kojega je tištila vlastita krivnja, moja krv očišćenog dovela do zvijezda.
    Kršćanin: Zašto pružaš raširene ruke? Zašto su ti, Kriste, tijesno spojene noge?
    Krist: Zato da odasvud pozivam različite narode i da ih stalnim vezom združujem u jednu vjeru.
    Kršćanin: Zašto nagnut i spuštena vrata tako upireš lice i oči put zemlje?
    Krist: Opominjem smrtnike neka ne budu oholi u svojem hvastanju, nego neka krotko savijaju vrat pod jaram pobožnosti.
    Kršćanin: Zašto ti je tijelo golo? Zašto ti se na suhu licu ogleda mršavila i zašto su ti mršavi udovi ukočeni?
    Krist: Želim da ti ne bude teško prezreti svjetovnu raskoš i zajedno sa mnom trpjeti glad i oskudicu.
    Kršćanin: No tvoje slabine obavija tanko tkanje. Da li, pitam te, i pokriveni dio tijela na nešto opominje?
    Krist: Iz toga nauči da mi se mile čista tijela i da mrzim ako kome nedopuštena ljubav ogoljuje stid.
    Kršćanin: Što znače ćuške, što pljuvanje, pogrde, bičevanje, trnova kruna i sve ostale muke na križu?
    Krist: Neka svatko tko želi uživati mir nad visokim zvijezdama, podnosi sve uvrede, a ne nanosi nikakvu.

    Otpjev (1 Pl 2,9; Pnz 7, 7; 13, 5)

    R. Klanjamo ti se, Kristei blagoslivljamo te, aleluja.
    O. Jer si svojim križem otkupio svijet. I blagoslivljamo te, aleluja

    Molitva
    Obnovi, Gospodine, u našim srcima ljubav prema tvom spasenju, da po primjeru i zagovoru blažene djevice i pokornice Ozane postanemo dionici boli i slave Spasitelja našega Isusa Krista. Koji s tobom.

    O. Amen.
    Blagoslivljajmo Gospodina.
    O. Bogu hvala.

    03. VAZ – PONEDJELJAK – SLUŽBA ČITANJA – BL. OZANA KOTORSKA
    Objavljeno 27 tra. 2020 autor Administrator
    III. VAZMENI TJEDAN – PONEDJELJAK
    03. VAZ – Bl. Ozana Kotorska, djevica, Spomendan

    SLUŽBA ČITANJA

    BLAŽENA OZANA KOTORSKA, djevica: Rođena je kao Katarina Kosić, u pravoslavnoj obitelji u Relezima 1493., umrla u Kotoru 27. travnja 1565; pastirica, kućna pomoćnica, dominikanska trećoredica u Kotoru, gdje je živjela 52 godine zatvorena u ćeliji kao isposnica; velika štovateljica muke Isusove.

    POZIVNIK

    R. Otvori, Gospodine, usne moje.
    O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

    PSALAM 95 (94). Poziv na Božju hvalu
    Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).
    (Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))

    Antifona
    Dođite, poklonimo se Gospodinu,
    Kralju djevica, aleluja.

    Dođite, kličimo Gospodinu, *
    uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
    Pred lice mu stupimo s hvalama, *
    kličimo mu u pjesmama!(Ant.).

    Jer Gospodin je Bog velik, *
    Kralj velik nad svim bogovima.
    U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
    njegovi su vrhunci planina.
    Njegovo je more, on ga je stvorio, *
    i kopno koje načiniše ruke njegove:(Ant.).

    Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
    poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
    Jer on je Bog naš, *
    a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva(Ant.).

    O da danas glas mu poslušate: †
    »Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
    kao u dan Mase u pustinji
    gdje me iskušavahu očevi vaši, *
    iskušavahu, premda vidješe djela moja. (Ant.).

    Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
    pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
    i ne proniču moje putove.
    Tako se zakleh u svom gnjevu: *
    Nikad neće ući u moj počinak!«(Ant.).

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.(Ant.).

    HIMAN

    Slavimo pjesmom zanosnom
    radostan blagdan djevice:
    Danas se ona presretna
    Nebeskom zboru pridruži.

    Junačna ova djevica
    Kristu se sva posvetila:
    Sada u društvu svetaca
    Pobjednog slavi Jaganjca.

    Prohtjeve tijela buntovne
    Krotila smjernom stalnošću,
    Preziruć varke svijeta tog
    Krista je vjerno slijedila.

    Njezinom, Kriste, molitvom
    Od svih nas zamki očuvaj,
    Korake krive ispravljaj,
    Svaku nam krepost darivaj.

    Slava ti, Kriste Isuse,
    Djevičin Sine prečisti,
    S Ocem i Duhom slava ti
    Sada i vječnost čitavu. Amen.

    1^ Antifona

    Gospodin zove nebesa odozgo
    i zemlju da sudi svome narodu, aleluja.

    PSALAM 50 (49) 1-6 (I). Za bogoslužje u duhu i istini
    Nisam došao dokinuti Zakon nego dopuniti (usp. Mt 5,17)

    Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju *
    od izlaza sunčeva do zalaza.
    Siona predivnog Bog zablista: *
    Bog naš dolazi i ne šuti.
    pred njim ide oganj što proždire, *
    oko njega silna bjesni oluja.
    On zove nebesa odozgo i zemlju *
    da sudi narodu svojemu:
    uberite mi sve pobožnike *
    koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše’«
    Nebesa objavljuju pravednost njegovu – *
    on je Bog sudac!

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    1^ Antifona
    Gospodin zove nebesa odozgo
    i zemlju da sudi svome narodu, aleluja.

    2^ Antifona
    Zazovi me u dan tjeskobe:
    oslobodit ću te, aleluja.

    PSALAM 50 (49) 7-15 (II) . Za bogoslužje u duhu i istini
    Nisam došao dokinuti Zakon nego dopuniti (usp. Mt 5,17)

    Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, †
    o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: *
    ja, Bog — Bog tvoj!
    Ne korim te zbog žrtava tvojih — *
    paljenice su tvoje svagda preda mnom.
    Neću od doma tvog uzeti junca, *
    ni jaraca iz tvojih torova:
    ta moje su sve životinje šumske, *
    tisuće zvjeradi u gorama mojim.
    Znam sve ptice nebeske, *
    moje je sve što se miče u poljima.
    Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, *
    jer moja je zemlja i sve što je ispunja.

    Zar da ja jedem meso bikova *
    Ili da pijem krv jaraca?
    Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, *
    ispuni Višnjemu zavjete svoje!
    ‘zazovi me u dan tjeskobe: *
    oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    2^ Antifona
    Zazovi me u dan tjeskobe:
    oslobodit ću te, aleluja.

    3^ Antifona
    Žrtva me zahvalna pravo štuje,
    veli Gospodin, aleluja.

    PSALAM 50 (49) 49, 16-23 (III) . Za bogoslužje u duhu i istini
    Nisam došao dokinuti Zakon nego dopuniti (usp. Mt 5,17)

    A grešniku Bog progovara: †
    »Što nabrajaš naredbe moje, *
    što mećeš u usta Savez moj?
    Ti, komu stega ne prija, *
    te riječi moje za leđa bacaš?
    Kad tata vidiš, s njime se bratimiš *
    i družiš se s preljubnicima.
    Svoja si usta predao pakosti,
    a jezik ti plete prijevare.

    U društvu na brata govoriš *
    i kaljaš sina matere svoje.
    Sve si to učinio, a ja da šutim? †
    Zar misliš da sam ja tebi sličan? *
    Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«
    Shvatite ovo, svi vi koji Boga zaboraviste *
    da vas ne pograbim, i nitko vas spasiti neće.
    Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: †
    i onomu koji hodi stazama pravim — *
    njemu ću pokazati spasenje svoje.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    3^ Antifona
    Žrtva me zahvalna pravo štuje,
    veli Gospodin, aleluja.

    R. Srce moje i moje tijelo, aleluja.
    O. Kliču Bogu živomu, aleluja.

    PRVO ČITANJE:
    Prvo čitanje Iz Knjige Otkrivenja (7,1-17)

    Veliko mnoštvo opečaćeno Božjim pečatom

    Nakon toga ja, Ivan, vidjeh: četiri anđela stoje na četiri kraja zemlje, zadržavajući četiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne puše ni zemljom, ni morem nit ikojim drvećem. I vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bi dano nauditi zemlji i moru: »Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!« I začujem broj opečaćenih — sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih: iz plemena Judina dvanaest tisuća opečaćenih, iz plemena Rubenova dvanaest tisuća, iz plemena Gadova dvanaest tisuća, iz plemena Ašerova dvanaest tisuća, iz plemena Naftalijeva dvanaest tisuća, iz plemena Manašeova dvanaest tisuća, iz plemena Šimunova dvanaest tisuća, iz plemena Levijeva dvanaest tisuća, iz plemena Jisakarova dvanaest tisuća, iz plemena Zebulunova dvanaest tisuća, iz plemena Josipova dvanaest tisuća, iz plemena Benjaminova dvanaest tisuća opečaćenih. Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena, i puka i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem, odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iza glasa: »Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!« I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu, govoreći: »Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast, i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen.«
    I jedan me od starješina upita: »Ovi, odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?« Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će mi: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega, jer — Jaganjac, koji je nasred prijestolja, bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.«

    Otpjev (Otk 7.13.14; 6,9)
    R. Ovi, odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše? A on će mi: * Oni dođoše iz nevolje velike i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jaganjčevoj, aleluja.
    O. Vidjeh pod žrtvenikom Božjim duše zaklane zbog riječi Božjih i zbog svjedočanstva što ga imahu. * Oni dođoše.

    DRUGO ČITANJE:
    Marko Marulić, Pjesma o pouci Gospodina našega Isusa Krista obješenog na križu,(Hrvatski latinisti, Zagreb 1969, L 250-252)

    Kršćanin pita. Krist odgovara

    Kršćanin: Višnji Bože, zašto si uzeo na sebe smrtno tijelo i zašto, spustivši se s nebeskih dvora, živiš na zemlji?
    Krist: Zato da bi zemaljski čovjek, kojega je zavela bludnja, preko mene naučio da ravnim putem ide put neba.
    Kršćanin: Što te je, premda si uvijek bio daleko od svake krivnje, nagnalo da dobrovoljno trpiš kazne i smrt?
    Krist: Ljubav prema čovjeku, da bi njega, kojega je tištila vlastita krivnja, moja krv očišćenog dovela do zvijezda.
    Kršćanin: Zašto pružaš raširene ruke? Zašto su ti, Kriste, tijesno spojene noge?
    Krist: Zato da odasvud pozivam različite narode i da ih stalnim vezom združujem u jednu vjeru.
    Kršćanin: Zašto nagnut i spuštena vrata tako upireš lice i oči put zemlje?
    Krist: Opominjem smrtnike neka ne budu oholi u svojem hvastanju, nego neka krotko savijaju vrat pod jaram pobožnosti.
    Kršćanin: Zašto ti je tijelo golo? Zašto ti se na suhu licu ogleda mršavila i zašto su ti mršavi udovi ukočeni?
    Krist: Želim da ti ne bude teško prezreti svjetovnu raskoš i zajedno sa mnom trpjeti glad i oskudicu.
    Kršćanin: No tvoje slabine obavija tanko tkanje. Da li, pitam te, i pokriveni dio tijela na nešto opominje?
    Krist: Iz toga nauči da mi se mile čista tijela i da mrzim ako kome nedopuštena ljubav ogoljuje stid.
    Kršćanin: Što znače ćuške, što pljuvanje, pogrde, bičevanje, trnova kruna i sve ostale muke na križu?
    Krist: Neka svatko tko želi uživati mir nad visokim zvijezdama, podnosi sve uvrede, a ne nanosi nikakvu.

    Otpjev (1 Pl 2,9; Pnz 7, 7; 13, 5)

    R. Klanjamo ti se, Kristei blagoslivljamo te, aleluja.
    O. Jer si svojim križem otkupio svijet. I blagoslivljamo te, aleluja

    Molitva
    Obnovi, Gospodine, u našim srcima ljubav prema tvom spasenju, da po primjeru i zagovoru blažene djevice i pokornice Ozane postanemo dionici boli i slave Spasitelja našega Isusa Krista. Koji s tobom.

    O. Amen.
    Blagoslivljajmo Gospodina.
    O. Bogu hvala.

  3. This is how we know the claims of private revelations are authentic – by how the lives of seers are radically changed.

    1. Isn’t that incredible? I think it would be hard not to want to become a saint after seeing the Immaculate Heart of Mary and Hell…and how Hell is forever.

Comments are closed.